Poslodavac i posloprimac (istinita priča)

U knjizi nevjernika, iz rubrike vjerovali ili da, uz bok Nevjernom Tomi i NLO-ima dolazi priča o poslodavcu i posloprimcu, točnije posloprimcu i posloprimcu. Da ne duljim..
U kroničnoj besparici, kroz moje prazne i probušene džepove vjetrovi mi prolaze, a kroz poderane cipele kiše jesenje, zimske, proljetne i ljetne. Ma imam iste cipele godinama. One su nasljeđe prenošeno generacijama s koljena na koljeno, sa stopala na stopalo u mojoj obitelji. Đon se izlizao a krpa poderala. Jedino što od cipela imam su zapišane pertle. Više materijala ima na japankama ili natikačama nego na mojim cipelama, koje su mi jedine i svečane.
Odustao sam od traženja poslodavca jer ga ne mogu naći pa sam na internetu objavio životopis, ustvari ŽIVOTOPIS!!! Da mi je marker bio pri ruci još bi ga dodatno podebljao, ne bi li me tako poslodavac bolje primjetio. Kad neće Muhamed brdu, brdo će Muhamedu. Poslodavca naći ne mogu, pa nek onda nađe on mene i živjet ćemo sretno do kraja života.
Nekoliko sati nakon objavljivanja mog životopisa zazvonio je telefon. Jupi!-uzviknuo sam.
S druge strane slušalice javlja se gospodin: -Dobar dan, zovem u vezi oglasa za posao...
Od silnog uzbuđenja ne dozvoljavam mu da dovrši rečenicu jer uopće me ne zanima vrsta posla- pristajem na sve! Odmah glasno izjavim: -Prihvaćam!
On onda upita: -O kakvom se poslu radi?
Zastao sam da obrišem suze radosnice koje su u trenutku promijenile okus u gorke poput nečeg jako gorkog.
Zar sam ja budala, najveća od sviju budala? Zar moram naletit na budalu koja je ista kao ja, osim što ne zna ni čitati?!
Ni uz ovakvu konkurenciju ne mogu naći posao. Zapitam se kakav sam onda ja defekt. Kakve sam sreće još ćemo se natjecati za isti posao, a on će ga dobiti.

Jooj Zagore pomozi nam!

R.i.p. 2pac

Budalica tim je ošo na radne praznike!
Ko ima para kupa se u moru, a ja perem noge u lavoru!