Ubojica dječjeg lica

U iščekivanju Godota, proljeća, Uskrsa i rođendana, na svoja plivačka pleća preuzimam golem teret. Odlučih zasukati rukave i učiniti nešto korisno za širu društvenu zajednicu. Uzeo sam šljunak, pijesak, malter, malo soli da ne boli, malo ulja da ne žulja te dvije jednostavne proširene rečenice i napravio smjesu od koje je nastao bumerang koji se ne vraća, nezanimljivi post, cedevita bez leda, govno na štapu i dnevne novine u kojima piše: Ana Magaš, treba kojoj je ispao nož i pao na supruga...će izaći iz bukse nakon 3 i po godine ležanja. A da mene uhvate kako nisam stavio pojas (normalno da nisam jer samo pametni znaju čemu služi pojas) pa kožu bi mi oderali, skalpirali bi mi jaja. Kadveć spomenuh jaja, svaka kućanica mora znati male tajne kuhinje, spavaće sobe i ostalih prostorija gdje je mračno i vlažno. Jaja se najbolje farbaju karminom! Pišem recepte kao ono DING-DONG, DING-DONG- tako zvoni jedino Kevin Costner iliti poštar i donosi račune, račune, račune, opomenu za neplaćanje računa, a onda opet račune. Ma, neće mene nitko zajebavat! Odo i ja ubijat ljude! Čuo sam da je to na Siciliji unosan biznis. A ne bojim se zatvora jer znam čak i nakon što pobijem legiju stranaca neće me dugo zadržat, vani sam za par sati. Ma neda im se čuvat još jednu budalu. Zatvori su puni, stoga oni šalju kriminalce kući, nek ih mama čuva!