Zabrinutost

Zabrinut sam. Toliko sam se zabrinuo pa se bojim da će mi od silne brige i sekiracije puknuti čir ko atomska bomba. Razlog moje zabrinutosti su naši susjedi Srbi. Neki dan su imali državu Od Vardara pa do Triglava, od Đerdapa pa do Jadrana... Ona se smanjuje, smanjuje se jako, sve više i više kao pišo nakon sexa, kao rublje nakon pranja, kao ploča na brusilici. Ne brine me što je njihova država tako mala, ne brine me ni činjenica kako uskoro neće ni imati državu već polise ko jako stari Grci, već mene brine saznanje da neće imati s kime ratovati.
Nikad mi nije bilo jasno zašto se Delije i Grobari, ljudi iz istog grada toliko mrze ali iznjevši gornje činjenice došao sam do znanstvenog zaključka da je odgovor u iskonskoj ljutskoj potrebi za ratovanjem a Srbi nemaju s kim pa ratuju sami sa sobom. Uvidjevši kako im se zemlja drastično smanjila u par desetljeća shvatio sam i poslovičnu rečenicu: ''Govori bre Srpski da te ceo svet razume'' Možda je nekada Srbija i bila raspoređena po cijelom svijetu. Zato i je nestala Atlantida- uništili ju Srbi, oni bi i kliker pokidali. Srbija do Tokija će u skoroj budućnosti biti tolikog promjera da će stati u kutiju šibica. Bit će to revolucija u tehnologiji,prvi veliki tehnološki korak nakon prijenosnih telefona bit će prva prijenosna država u povijesti ljudskog roda- sony serbien ericsson!